Arhitektonski studio MVRDV pobijedio je na međunarodnom konkursu za Shift Embassy u Roterdamu projektom „Rotterdam ROCKS!“. Riječ je o novoj kulturnoj i edukativnoj destinaciji posvećenoj ekološkim i društvenim promjenama, a ne o ambasadi u klasičnom, diplomatskom smislu.
Konkurs je pokrenut u januaru 2025. godine i privukao je 80 prijava. U finalu su, pored MVRDV-a, učestvovali Ecosistema Urbano, Heatherwick Studio, Mecanoo i Office for Political Innovation. Nakon dodatne provjere dva najbolje rangirana tima, pobjeda je pripala MVRDV-u i saradnicima Arup, Arcadis, DGMR, Studio Bertels i Joris Laarman Lab. MVRDV
Sedam stijena i tri putanje
Kompleks površine oko 25.000 kvadratnih metara oblikovan je kao skup od sedam zaobljenih, poroznih volumena koji podsjećaju na naslagane stijene. Iza ekspresivne forme nalazi se prilično jasna organizacija: program je koncentrisan u dvije međusobno povezane cjeline, od kojih je jedna prvenstveno namijenjena izložbenim sadržajima, a druga hotelskim i ugostiteljskim funkcijama. Kroz unutrašnje „pećine“ vode dvije glavne putanje — jedna kroz izložbeni prostor, a druga kroz hotelske i prateće sadržaje. Treća ruta formirana je spolja i uspinje se preko terasa sve do javnog vidikovca. Na vrhu je planirana dodatna terasa povezana sa prostorom Elysium.
Centralni sadržaj kompleksa biće Elysium, imerzivni izložbeni prostor površine oko 5.000 kvadratnih metara. Projekat obuhvata i hotel sa 200 soba, prostore za edukaciju, konferencije i okupljanje lokalne zajednice, restoran, zonu hrane i vidikovac. Otvaranje je trenutno najavljeno za 2032. godinu.
Park koji se penje uz zgradu
Rotterdam ROCKS! planiran je na južnoj obali rijeke Maas, u okviru budućeg naselja Waterkant. Taj dio grada trebalo bi da dobije 3.750 stanova, škole, kreativne radionice, sportski kampus, novu željezničku stanicu, poslovne i kulturne sadržaje, kao i park prilagođen plimi i osjeci.
MVRDV predlaže da se pejzaž obale ne završi na granici parcele, već da se nastavi preko objekta. Terase, javne staze, voda i vegetacija formiraju vertikalni park koji povezuje prizemlje sa višim nivoima zgrade.
Površina objekta zamišljena je kao sistem udubljenja, kanala i niša u kojima se mogu zadržavati voda i zemljište, razvijati biljke i formirati skloništa za ptice, insekte i druge životinje. Različiti nagibi i orijentacije trebalo bi da stvore više mikroklimatskih uslova — od osunčanih površina za nisko rastinje do sjenovitih zona i zaklona za urbanu faunu.
Na taj način fasada više nije samo spoljašnji omotač, već aktivni dio ekosistema.
Održivost kao javni eksperiment
MVRDV otvoreno ukazuje na osnovnu kontradikciju projekta: zgrada posvećena održivosti najprije mora opravdati činjenicu da je uopšte izgrađena. Najodrživiji objekat često je onaj koji već postoji, dok svaki novi kompleks ove veličine podrazumijeva značajnu potrošnju materijala, energije i prostora.
Zato su u projektu predviđeni elementi od ponovo upotrijebljenog čelika, beton sa smanjenim ugljeničnim otiskom, biološki materijali i konstrukcije koje se mogu rastavljati i ponovo koristiti. Istražuju se i nove metode proizvodnje, uključujući robotsku izradu elemenata i 3D štampu velikih razmjera.
Podaci o potrošnji i proizvodnji energije, kruženju vode, stanju vegetacije, biodiverzitetu, temperaturama i ponašanju ugrađenih materijala trebalo bi da budu javno prikazani u samoj zgradi.
Time kompleks postaje svojevrsna laboratorija u kojoj se održivost ne predstavlja samo kao ideja već se kontinuirano mjeri i provjerava. MVRDV – Rotterdam ROCKS!
Arhitektura između simbola i dokaza
Žiri je pobjedničko rješenje ocijenio kao hrabar i nekonvencionalan pristup koji održivost ne predstavlja kroz zabrane i odricanje, već kroz istraživanje, doživljaj i javni prostor. Projekat svakako ima snagu buduće gradske ikone, ali atraktivna forma sama po sebi nije dokaz ekološke odgovornosti.
Najvažnije pitanje zato nije da li će Rotterdam ROCKS! postati novi simbol grada, već da li će njegova složena vegetacija, sistemi vode, konstrukcija i materijali zaista ostvariti obećane rezultate tokom čitavog životnog vijeka objekta.
Odgovor na to pitanje neće dati renderi. Da li je riječ o novom modelu održive arhitekture ili još jednom spektakularnom „zelenom“ objektu pokazaće tek podaci koje projekat obećava da će javno mjeriti.
Komentari(0)